O filmu
Novinar, uvjeren da ispravan cilj opravdava beskrupulozna sredstva, spastičar i komičar, putuju u Sjevernu Koreju s jednom misijom – nasmijati ljude u jednom od najstrožih režima na svijetu. Lažno se predstavivši kao mala prosocijalistička kazališna skupina u programu kulturne razmjene između Danske i Sjeverne Koreje, ‘Crvena kapela’ dobiva dopuštenje da otputuje u Sjevernu Koreju i odigra nekoliko predstava za izabranu publiku. Dva člana trupe, Jacobi i Simon, tamo su rođeni, ali su kao djeca usvojeni u Danskoj, a ovo je njihova priča o suočavanju s vlastitim biološkim korjenima i pokušajem da izvedu predstavu u dijelu svijeta gdje humor i humanost žive u slabim uvjetima, a zajedništvo je tempirana umjetna bomba koja zastrašuje.
Vođen parolom ‘humor je najslabija točka diktatorskih sistema’, redatelj ulazi u različite sfere društva i samu srž diktatorskog sistema Sjeverne Koreje, cinično tepajući ‘dragom Vođi’ pri svakoj komunikaciji s korejskim dužnosnicima. Ovo je priča i o susretu između slobodnomislećeg i totalitarnog društva koji svoje građane drži pod kontrolom: 23 milijuna građana Sjeverne Koreje pod željeznom su paskom dragog vođe generala Kim Jong-ila. Naslov ‘Crvena kapela’ referira se na komunističku špijunsku organizaciju u nacističkoj Njemačkoj koja je operirala pod imenom ‘Rote Kapelle’.
U filmu koji je producirala von Trierova produkcijska kuća Zentropa, redatelj dopušta da ga koreanska pratnja manipulira, pokazujući koje čudne odluke ljudi moraju donositi kada im je sudbina u rukama bezosjećajnog diktatora. Na kritike da je film koji je napravio obična propaganda za koju je iskoristio svoje prijatelje, Brügger je poentirao: ‘Najbolji način da se borite protiv propagande jest upravo propaganda’.
