Keltska utopija

Celtic Utopia

O filmu

Glazba koja plaši svećenike i političare.

Nakon 100 godina neovisnosti, nova hrabra generacija mladih irskih umjetnika redefinira folk glazbu i promišlja utjecaj svoje kolonijalne povijesti.

Keltska utopija” prati novi uzlet alternativnih folk i tradicionalnih glazbenika koji stvaraju glazbu „kako bi uplašili svećenike i političare“. Dok stvaraju melankolične nove zvukove, oni redefiniraju i problematiziraju samu formu te oblikuju kulturu prema vlastitoj viziji. Odvažni, otvoreni i duhoviti mladi glazbenici postupno preuzimaju narativ filma, prenoseći ga jedni na druge, baš kao što bi u tradicionalnoj glazbenoj sesiji jedni drugima prenosili melodiju. Kroz svoju glazbu oni pripovijedaju priču o sto godina povijesti zemlje koja je prošla kroz velike društvene, političke i ekonomske promjene.

Neki od irskih glazbenika koji se pojavljuju u filmu uključuju The Mary Wallopers, The Deadlians, Poor Creature, Negro Impacto i Lankum.

Redatelji: Dennis Harvey, Lars Lovén
Scenaristi: Dennis Harvey, Lars Lovén
Direktori fotografije: Tuva Björk, Jamie Goldrick
Montažerka: Dominika Daubenbüchel
Dizajner zvuka: Thomas Jansson
Zvuk: Lars Lovén, Dennis Harvey, Elin Lilleman Eriksson, Jamie Goldrick
Producentica: Elin Lilleman Eriksson
Izvršne producentice: Marta Dauliūtė, Elisabeth Marjanović Cronvall
Produkcija: MDEMC
Sudjeluju: The Mary Wallopers, The Deadlians, Poor Creature, Negro Impacto, Lankum

LOCARNO FILM FESTIVAL 2025 (svjetska premijera) – Dobtnik nagrade Critics Week; LEEDS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2025 – Nagrada publike za najbolji dokumentarni film, CORK INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2025 – Posebno priznanje u kategoriji Najbolji Irski film; IRISH FILM & TV AWARDS 2026 – Nominacija za najbolji dokumentarni film

…’Keltska utopija’ je izvanredan dokumentarac… istinski energičan dokumentarac, ponosno irski i toliko nesraman toga da ga je radost gledati.

– William Stottor, Loudandclearreviews.com

Na kraju, ono što ostaje nije zaključak već osjećaj; da je kulturni opstanak kaotičan, da baština često nosi proturječja i da glazba, iako nije iskupljujuća, može biti sredstvo za dostojanstvo, prkos i pripadnost. Jedna ideja ostaje: da je moguće voljeti mjesto koje nije napravilo mjesta za vas. I da vam umjetnost, u svom najjednostavnijem obliku, može pomoći da ostanete.

– Sofia Topi, Thepeoplesmovies.com

Ovaj uvjerljivi film više govori o modernoj renesansi, posebno o tome kako su umjetnici iz žanrova poput punka i hip-hopa bili pod utjecajem irske narodne glazbe koja se bori s kolonijalnim ranama i djelomičnom neovisnošću.

– Josh Slater-Williams, IndieWire

Dennis Harvey je filmski autor iz Irske. Najpoznatiji je po svom kratkom dokumentarnom filmu The Building and Burning of a Refugee Camp (2024), koji je osvojio švedsku filmsku nagradu Guldbagge za najbolji kratki film, a Francuska akademija filmske umjetnosti (Les César) uvrstila ga je među najbolje kratke filmove na svijetu u 2024. godini. Film je također dobio niz drugih međunarodnih nagrada. Dennis uglavnom piše i režira dokumentarne filmove, ali je također radio kao producent i montažer na vlastitim projektima. Njegov prvi dugometražni film I Must Away (2023) kaleidoskopski je filmski esej o kretanju, sniman tijekom sedam godina u šest zemalja. Njegov najnoviji kratki film The New Policy Regarding Homeless Asylum Seekers (2025) beskompromisno propituje nehumani irski sustav azila i posvećen je onima koji mu se odupiru. Koristeći pristup cinéma vérité i izraženu osjetljivost prema ljudskim pričama, Dennis u svom radu istražuje političke teme kroz osobne perspektive. Član je Europske filmske akademije te kolektiva Noncitizen, filmske inicijative koja radi na tome da migranti dobiju pristup sredstvima za stvaranje filmova.

Lars Lovén je dokumentarni redatelj, novinar i producent dokumentarnih emisija za radio. Režirao je dugometražni dokumentarni film Fonko (2016), koji prikazuje suvremenu glazbenu scenu u nizu gradova diljem afričkog kontinenta, prateći njezine korijene u borbi protiv kolonijalizma i smještajući je u kontekst brzih društvenih promjena. Film je imao kino-distribuciju i festivalske projekcije u više od 40 zemalja svijeta.

Keltska utpija (Celtic Utopia/Útóipe Cheilteach) njegov je drugi dugometražni film i premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Locarnu. Kao i većina njegova rada, film se nalazi na sjecištu glazbe, politike i povijesti. Isto vrijedi i za glazbene dokumentarce koje je realizirao za Švedski nacionalni radio P2, među kojima su Astor Piazzolla, tangons motvalsgeni (2021), Det sista folkmusikhaket (2019) i Rebetiko (2017).