Notturno

O filmu

Film o svjetlosti u tami rata.

Redatelj, scenratist i snimatelj: Gianfranco Rosi
Montažer:Jacopo Quadri
Producenti: Donatella Palermo, Gianfranco Rosi, Serge Lalou i Camille Laemlè, Orwa Nyrabia, Eva-Maria Weerts
Produckije: 21 Unofilm, Stemal Entertainment, Rai Cinema

Venice Film Festival 2020 – ARCA CinemaGiovani Award for Best Italian Film in Venice, International Documentary Film Festival Amsterdam 2020, Viennale 2020, Toronto International Film Festival 2020, Telluride Film Festival 2020, São Paulo International Film Festival 2020, BFI London Film Festival 2020, New York Film Festival 2020, Tokyo International Film Festival 2020, Italian National Syndicate of Film Journalists 2021 –  Silver Ribbon of the Year, DocsBarcelona 2021, CPH:DOX 2021…  

Ne radi se o tome da je Rosi uklonio kontekst, nego više o tome da je opskrbio novi kontekst, univerzaliziraniji, humanistički kontekst duha – s nekom umjetničkom dozvolom.

– Peter Bradshaw, The Guardian

Notturno je duboki ljudski film, pun tihog, ali rječitog zapažanja koje u prvi plan stavlja posljedice i stalne svakodnevne brutalnosti sukoba uz neblistav odjek.

– Kieron Self, Buzz Magazine

Zbog postojanosti svojih slika, zbog svoje tišine, Notturno nam želi pokazati svijet koji opstaje izvan svojih ožiljaka. I jednako želi prikazati ožiljke koji se ne mogu otresti.

– K. Austin Collins, Rolling Stone

Gianfranco Rosi rođen je u Asmari u Eritreji, ima talijansko i američko državljanstvo, a nakon studija u Italiji preselio se u New York i diplomirao na Filmskoj školi Sveučilišta u New Yorku 1985. Nakon putovanja u Indiju 1993., producirao je i režirao film Boatman, o lađaru na obalama Gangesa, koji se uspješno prikazivao na raznim međunarodnim festivalima, uključujući Sundance, Locarno i Toronto.
Nakon kratkog filma Afterwords, prikazanog na 57. venecijanskoj Mostri, godine 2008. u Slab Cityju u Kaliforniji snima dokumentarac Below Sea Level, o zajednici beskućnika koji žive u pustinji 40 metara ispod razine mora: film je osvojio nagradu za najbolji film u kategoriji Horizons na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji te na Doc/It. Osvojio je i Grand Prix, Prix de Jeunes na Cinéma du Réel, najbolji film na festivalu One World u Pragu, nagradu Vittorio De Seta na Bif&st 2009., a nominiran je i za najbolji dokumentarac na Europskim filmskim nagradama 2009. Godine 2010. snima El Sicario – Room 164, filmski intervju prema priči Charlesa Bowdena o plaćenom ubojici u bijegu od meksičkih narkokartela. Film je osvojio nagradu Fipresci na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, Doc/It nagradu za najbolji dokumentarac godine, najbolji film na DocLisboa 2010. te na Doc Avivu 2011. Godine 2013. osvojio je Zlatnog lava u Veneciji s filmom Sacro GRA, u kojem priča još neispričane priče o ljudima koji žive oko rimske obilazne autoceste Grande Raccordo Anulare. Bilo je to prvi put da je Zlatni lav dodijeljen dokumentarnom filmu. Godine 2016. Rosi je osvojio Zlatnog medvjeda za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu za film Fuocoammare, pričama o otoku Lampedusa i njegovim stanovnicima, ribarima i migrantima. U Italiji je osvojio talijanski Zlatni globus, dvije nominacije za nagradu David di Donatello te nagradu Nastro d’Argento. Fire at Sea (međunarodni naslov filma) prikazat će Lampedusu, otok koji je postao simbol migracije, cijelom svijetu na festivalima i u kino-dvoranama. Film su dodatno istaknuli pobjeda na Europskim filmskim nagradama te nominacija za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.