Prve 54 godine: skraćeni priručnik za vojnu okupaciju

„Vojna okupacija“ je apstraktan pojam, podložan pogrešnim interpretacija. Što „okupacija“podrazumijeva? Što ljudima znači živjeti pod okupacijom? Koja sredstva treba primijeniti kako bi se okupacija provela? Ovaj film određuje značenje izraza „okupacija“ u obliku „priručnika za vojnu okupaciju“ prema svjedočanstvima ljudi koji su je proveli u praksi.

Redatelj Avi Mograbi ugošćuje gledatelje u svojoj dnevnoj sobi i daje uvid u princip rada kolonijalističke okupacije, logiku u pozadini njezinih praksi te različite načine mišljenja koji se trebaju primijeniti u raznim situacijama kako bi se održala. U svom se predstavljanju Mograbi služi 54-godišnjom izraelskom okupacijom palestinskih teritorija Zapadne obale i Pojasa Gaze kao studijom slučaja. Okupacija iz naše perspektive izgleda poput stvorenja s bezbroj glava. Svaka glava je dobra osoba, koja je služila u izraelskoj vojsci i bila stacionirana na okupiranim područjima, gdje je obavljala zadatke koji su joj zadani, vjerujući kako sudjeluje u ispunjavanju izraelskog koncepta sigurnosti. Gotovo svaki izraelski Židov služio je vojsku i odigrao ulogu, izravnu ili neizravnu, u svakodnevnom održavanju izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze. Mnogi su naraštaji radnika obavljali prljave poslove, učili tajne zanata i prenosili ih drugima, s oca na sina, kako bi i idući naraštaj znao podmazivati kotačiće vojne kontrole. Šačica njih pojavljuje se u ovom filmu i analizira službu prema svakodnevnim aktivnostima. Ovo su svjedočanstva, a ne mišljenja. Svjedoci u ovom filmu ne opisuju svoje misli ili stavove o onom što su učinili. Jednostavno navode što su činili i govore o radnjama u kojima su morali sudjelovati kako bi okupacija postojala te kako bi se nastavila u budućnosti. Nijedna od ovih aktivnosti nije nužna za opstanak okupacije, no sve zajedno tvore njezinu bit.