S osvojenom nagradom publike za najbolji dokumentarni film sekcije Panorama na Berlinalu i trenutnom nominacijom za nagradu Njemačke filmske akademije, film tursko-njemačkog redatelja Cema Kaye “Ljubav, smrt i njemačke marke” donosi dosad neviđeni uvid u vibrantnu povijest glazbene kulture turskih imigranata u Njemačkoj.
Slično kao i naši gastarbajteri, za Nijemce yugosi, uslijed potpisivanja međudržavnih ugovora, 60-ih godina prošlog stoljeća veliki broj turskih migrantskih radnika počeo se prelijevati iz ruralne Anadolije u toliko željenu „Alemaniju“, zemlju meda i mlijeka, mitsku Zapadnu Njemačku. Doseljenike je od početka, kao nezaobilazan dio kulture, pratila njihova glazba – djelić doma u stranoj zemlji. Tijekom godina, nezavisni glazbeni smjerovi koji nisu postojali ni u njihovoj domovini razvijaju se u Njemačkoj. Nova scena bila je i komercijalno značajna pa je tako u zlatno doba generirala ogromne profite, a zavičajni klubovi poput kultnog Türkische Bazara u Berlinu, iako medijski potpuno nezamijećeni, vikendima su “pucali” od posjetitelja, a novac od programa “kupio se metlom”. Nasilje uzrokovano rasizmom prema turskoj zajednici kulminira 90-ih godina, te drugoj i trećoj generaciji odrasloj u Njemačkoj, koja više nije imala domovinu kojoj bi se vratila, rap i hip-hop postaju postaju glas otpora.
Zabavan, prepun ritma, usložnjen dosad neviđenim arhivskim snimkama i popraćen frenetičnim soundtrackom, film Cema Kaye ne samo da na poseban način oslikava duh i energiju jednog vremena, već i daje povijesni prikaz jedne zaboravljene vibrantne migrantske kulture otpora izgrađene na antirasizmu i radničkoj solidarnosti.
U distribuciji Restarta film u hrvatska kina dolazi već 20. travnja uz gostovanje i razgovore s redateljem Cemom Kayom u Zagrebu (Dokukino KIC) i Puli (Društveni centar Rojc).
