U ponedjeljak, 12. siječnja u 16 sati u Dokukinu KIC redatelj Johan Grimonprez održat će masterclass pod naslovom “Sjećanje je krađa / Svaki dan riječi nestaju“ u kojem će iznijeti svoje naputke za ponovno prisvajanje pripovijedanja i zajedništva. 

Grimonprez je poznat po filmovima koji miješaju fikciju i dokumentarizam kroz kolažni, arhivski pristup te isprepliću nove narativne, poglede i priče naglašavajući mnoštvenost stvarnosti. Njegova praksa ispituje teme poput propagande, uloge masovnih medija, globalne dinamike moći i prirode pripovijedanja, propitujući pouzdanost povijesti i načine na koje se narativi konstruiraju u digitalnom i televizijskom dobu. Njegov rad predstavlja oštroumnu i urgentnu kritiku suvremene medijske manipulacije i srednjostrujaškog konsenzusa o povijesti.

„Postoji žalovanje za izgubljenom budućnošću“, piše Max Haiven, „ne za onim što je bilo, već za onim što bi moglo biti.“ Povijest i sjećanje ne funkcioniraju samo kao sredstvo prisjećanja na prošlost, već kao oruđe za pregovaranje o sadašnjosti kako bi se preoblikovala zajednička budućnost. Sjećanje je, uostalom, oblik kolektivnog pripovijedanja; sporno poprište ideološke borbe, gdje iskupljujemo svoje zaboravljene snove. James Baldwin tvrdi da „povijest nije prošlost, već sadašnjost. Nosimo svoju povijest sa sobom, mi smo naša povijest.“ 

Urugvajski pisac Eduardo Galeano jednom je skovao tezu da nismo sačinjeni od atoma kako kažu znanstvenici, već da smo zapravo sačinjeni od priča. Priče su ono što nas drži zajedno – ili nas razdvaja, oblikujući naše poimanje pripadnosti. U masterclassu Grimoprez postavlja sljedeća pitanja: Tko posjeduje našu maštu u svijetu egzistencijalne vrtoglavice gdje je istina postala nasukani izbjeglica? Je li pripovjedač taj koji može obuzdati proturječnosti, tko se može premještati između jezika koji su nam dani i tko može postati vremenski putnik kroz imaginaciju? 

Nakon masterclassa u 18 sati slijedi projekcija Grimonprezova epohalnog eksperimentalnog dokumentarca o povijesti otmica aviona nazovi P-O-V-I-J-E-S-T (1997) koji je The Guardian proglasio jednim od najutjecajnijih djela iz povijesti video-umjetnosti. U istom bloku bit će prikazana dva kratkometražna videa – Dva putnika do rijeke (2018) inspiriran je poezijom palestinskog barda Mahmouda Darwisha, dok svaki dan riječi nestaju (2016) supostavlja razmišljanja političkog filozofa Michaela Hardta o politici ljubavi s kadrovima iz Godardova distopijskog klasika Alphaville. 

U utorak 13. siječnja u 19 sati publika će uz razgovor s autorom imati priliku pogledati Grimonprezovo posljednje remek-djelo Soundtrack za državni udar (2024) o zaboravljenoj epizodi Hladnog rata u kojoj se isprepliću jazz i dekolonizacija i u čijem je središtu atentat na kongoanskog predsjednika Patricea Lumumbu.

Johan Grimponprez (1962.) je belgijski multimedijalni umjetnik, redatelj i kustos. Njegovi filmovi uključuju dial H-I-S-T-O-R-Y (1997., u suradnji s romanopiscem Donom DeLillom, premijerno prikazan u Centru Pompidou i na Documenti X), Double Take (2009., u suradnji s piscem Tomom McCarthyjem) i Svijet sjena (2016.,  s istraživačkim novinarom Andrewom Feinsteinom). Njegov posljednji film Soundtrack za državni udar (2024) osvojio je niz priznanja uključujući i nominaciju za Oscara za najbolji dokumentarni film. Grimonpreza zastupaju Sean Kelly Gallery (New York) i The Kamel Mennour Galerie (Pariz), a njegove radove objavljuje izdavač Hatje Cantz (Stuttgart). Više informacija na johangrimonprez.be