U distribuciji Restart Labela, u nezavisna kina diljem zemlje dolazi švedski dokumentarni film “Najljepši dječak na svijetu” koji problematizira seksualnu objektifikaciju i težinu slave na primjeru tragične sudbine Björna Andrésena, dječaka koji je utjelovio ideal apsolutne ljepote u Viscontijevu klasiku “Smrt u Veneciji“.
Godine 1970. slavni talijanski redatelj Luchino Visconti putuje Europom u potrazi za dječakom savršena lica dostojnog ideala apsolutne ljepote za potrebe svog novog filma, adaptaciji romana Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka anđeoskog lica kojeg angažira za ulogu i proziva ga “najljepšim dječakom na svijetu”. Uslijed velikog uspjeha “Smrti u Veneciji”, Björnovo lice postaje planetarno poznato, tadašnji filmski kritičari uspoređuju ga s Michelangelovim Davidom, a on provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana, potpuno izgubljen i ranjiv u predatorskoj atmosferi krugova koji objektiviziraju njegov izgled i iskorištavaju njegovu mladost pretvarajući ga tako u “najtužnijeg čovjeka na svijetu”.
Film o kojem se najviše pričalo tijekom premijerne izvedbe na prestižnom Sundanceu, “Najljepši dječak na svijetu” prati Andrésena pedeset godina nakon premijere filma, vodeći na izvanredno dokumentarno putovanje sačinjeno od arhivskih snimki, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja, te otvarajući i danas bolno aktualna pitanja.
Premijerna projekcija filma očekuje nas u Dokukinu KIC u četvrtak, 16. ožujka s početkom u 19 sati nakon čega slijedi razgovor s glumcima Marijom Škaričić i Karlom Mlinarom te kazališnom redateljicom i bivšom dekanicom ADU-a Frankom Perković.
*** U organizaciji Restarta u pojedinim kinima bit će održane zajedničke projekcije filmova “Smrt u Veneciji” i “Najljepši dječak na svijetu” kako bi se obilježila godišnjica izlaska slavnog klasika (1971.) ali i obljetnica Viscontijeve smrti (1976.) te kako bi uz gledanje oba filma gledatelji stekli bolji dojam i bolje razumjeli osobnu priču Björna Andrésena, ali i cijelu problematiku tretiranja djece glumaca i njihove seksualne objektivizacije.
