U suradnji s Kulturno-informativnim centrom (KIC) u Restartovom specijaliziranom Dokukinu, 20. rujna održava se kinopremijera dva nova filma renomirane regionalne sineastice Mile Turajlić, “Dosje Labudović: Nesvrstani” i “Dosje Labudović: Ciné-Guerillas”, koji zajedno čine dokumentarni diptih proizašao iz autoričine dugogodišnje fascinacije arhivima, koja je rezultirala otkrićem nevjerojatne, dosad mahom nepoznate filmske arhive Stevana Labudovića, osobnog Titova snimatelja i jednog od važnih aktera alžirskog rata za oslobođenje od francuske kolonijalne vlasti.
Kao uvod u premijerne projekcije, u srijedu, 20. rujna u KIC-ovoj Galeriji na katu (Preradovićeva 5), bit će otvorena izložba pod nazivom ‘Arhivski život nesvrstanih’, a u 20 sati u Dokukinu KIC uz prisustvo redateljice kreće projekcija jednog od filmova, “Dosje Labudović: Ciné-Guerrillas”.
U četvrtak, 21. rujna, na istom mjestu, prikazujemo i drugi dokumentarac, “Dosje Labudović: Nesvrstani”, nakon čega slijedi diskusija s redateljicom Milom Turajlić, povjesničarom Tvrtkom Jakovinom, jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova i sudionikom osnivanja pokreta nesvrstanih Budimirom Lončarom te zadnjim direktorom Međunarodnog studentskog kluba prijateljstva koje je tijekom Pokreta nesvrstanih bilo glavno mjesto susreta i podrške stranim studentima, Simom Grbićem. Panel će moderirati muzeologinja i aktivistica koja u svojem radu istražuje baštinu nesvrstanosti, Petra Matić.
Izložba ‘Arhivski život nesvrstanih’ sadrži fotografije i dnevničke zapise iz privatnog arhiva obitelji Labudović, te video-radove bazirane na jugoslavenskim informativnim filmovima i žurnalima Filmskih novosti. Izložba objedinjuje materijale proizašle iz dugogodišnjeg umjetničkog istraživanja Non-Aligned Newsreels koje je Turajlić pokrenula 2015. godine.
Prvi dio dokumentarnog diptiha, “Dosje Labudović: Nesvrstani” bavi se periodom rođenja Pokreta nesvrstanihispričanim kroz nikad viđenu filmsku arhivu Stevana Labudovića koji je ovaj pokret pratio od njegovih samih početaka odnosno od povijesne konferencije održane 1961. godine u Beogradu. Film uranja u zakulisni svijet u eri ličnosti, politike i globalnih obećanja emancipacije Trećeg svijeta, ispitujući kako je filmski medij pomogao u stvaranju vizije pravednijeg svjetskog poretka temeljenog na političkom djelovanju u opreci s tadašnjom hladnoratovskom podjelom svijeta.
Osim funkcije osobnog Titova snimatelja, Stevan Labudović odigrao je ulogu života i kao “snimatelj alžirske revolucije”, s čime se dubinski bavi drugi dio dokumentarnog diptiha “Dosje Labudović: Ciné-Guerrillas“. Film uvodi u medijsku i onu stvarnu, rovovsku bitku koja se odvijala tijekom Alžirskog rata za nezavisnost u kojem je filmski medij odigrao ulogu promocije gerilskog ratovanja, mobilizacije svenarodnog oslobođenja i pomoći u propagandnom ratu s francuskim kolonijalnim vlastima. Na vrhuncu rata, Stevan Labudović uz Titovo ovlaštenje odlazi u Alžir gdje provodi tri godine uz borce Fronte nacionalnog oslobođenja, snimajući materijale koji su pomogli da se u svijet probije i njihova strana priče. Labudovićeve snimke bile su godinama jedina informacija o borbi alžirskog gerilskog pokreta, a tijekom putovanja u New York, gdje je trebao snimati Titovo obraćanje Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, prokrijumčario je vrpce koje su bile ključne za promjenu međunarodnog stava o borbi na nezavisnost, čime je otvorio put ka priznanju samostalnosti Alžira.
